Index priča >>
komentari
 Index priča: Sreća
Ulaznica za dug život
Piše: Biljana Boljanović
Pojam sreće su proučavali mnogi, prije svih psiholozi, a upravo oni smatraju da sreća nije trenutno ushićenje već je čine ispunjenost i zadovoljstvo koje osjećamo duže.
Došli su i do zaključka da sreća ne zavisi od okolnosti u našim životima, već od genetske komponente. Kažu: bez obzira šta se dešava u našim životima, bićemo srećni onoliko koliko je zapisano u našim genima.
Na pragu smo još jedne Nove godine. Prepliću se razmišljanja, sa kim, gdje – poći. Za brojnije, pitanje prije svih pitanja je - od čega platiti?
Što poželjeti dragim ljudima, rodbini, poslovnim partnerima za Novu godinu?
Kreću nabrajanja u kojima smisao zamišljenog često postane besmislen jer je nemoguće sve „uvezati“.
Obično dragim ljudima (bez detaljnih nabrajanja) poželim životno zadovoljstvo i sreću.
U sreći je ključ! I uvjek, kad ovo tvrdim sjetim se onog crnog humora- „I oni poginuli sa Titanika, imali su palate, novac, moć, ali nijesu imali SREĆE!“
Velika plata, kuća, automobil i sedmica na lotou nijesu dovoljni za srećan život, tvrde psiholozi.
Trenuci sreće nemaju cijenu. A, sreću u mnogome kreiramo sami.
I ne treba zaboraviti ostati u okvirima mogućeg. Ako sebi postavite nedostižan cilj, nećete osjetiti sreću za života. Zamislite koliko muškaraca „vapi“ za Monikom Beluči, želi je samo za sebe...i većina, na žalost, umrijeće, a da želju ostvariti neće. Zbog sopstvene pohote, ostaju nesrećni do kraja života.
Sreća produžava život najmanje sedam godina, zaključak je studije Rut Venhoven sa Univerziteta u Roterdamu.
Analizirajući rezultate više od trideset naučnih studija, koje su istraživale vezu između dugovječnosti i optimističkog pogleda na svijet, ova holandska naučnica je došla do zaključka da razlika u dužini životnog vijeka između srećnih i tužnih ljudi iznosi između sedam i deset godina.
-Sreća ne liječi, ali štiti od bolesti, tvrdi Venhoven i kao ilustraciju ove teze ističe jednostavnu neurofiziološku istinu – u stanju sreće luče se dopamin i serotonin, neurotransmiteri zadovoljstva koji jačaju naš imunološki sistem. Bez njih nema radosti, euforije i životne energije.
Klinički psiholog Maja Antončić slikovito objašnjava da je optimizam nalik na psihološki skafander kojim se branimo od depresije i turobnih misli i statistički dokazanih teorija po kojima stvari uvek završavaju loše. Zahvaljujući optimizmu živimo punim plućima, čašu uvek posmatramo kao polupunu i tvrdimo da „ono što nas ne slomi, čini nas jačima”.
– Većina smatra da se sreća nalazi u materijalnim stvarima i autentično vjeruje da bi bili neuporedivo srećniji ako bi imali nova kola, kuću ili posao. Žene maštaju o konfekcijskom broju 38 i dobroj udaji, muškarci o visokoj plati, djeca o igračkama iz izloga... Svi mi očekujemo događaje koji će, poput duha iz Aladinove čarobne lampe, izmjeniti naš svijet. Na primer, da dobijemo sedmicu na lotou. Ili barem povišicu plate. Ili da se srećno zaljubimo. Međutim, sve su to kratkotrajna zadovoljstva. Nakon dobitka na lutriji sledi euforija, ali ona brzo prođe i nakon izvjesnog vremena srećni dobitnici dolaze na nivo životnog (ne)zadovoljstva na kome su bili prije dobitka. Ista priča važi i za povišicu plate, novu ljubav ili neki odjevni predmet s potpisom renomiranog dizajnera – objašnjava Maja Antončić.
Ona podseća da postoji veliki broj psiholoških eksperimenata kojima je dokazano da su se svi dobitnici sedmice na lotou, nakon početne euforije, vratili na svoj „početni” nivo sreće. Neizmjernu sreću ne donosi ni veliki uspjeh u karijeri, ni brak i djeca, ni lutrija, niti bilo šta materijalno. Sve su to samo „ulaznice za sreću” – kaže ovaj psiholog.
Optimisti ne negiraju jednostavne životne istine – ljubav najčešće ne pobjeđuje sve prepreke, brakovi se završavaju razvodom, prijatelji nas napuštaju, a djeca ne uzvraćaju zahvalnost. Osim mladalačkih ideala, sa godinama gubimo drage ljude, ubija nas rutina života i usamljenost i svi se u jednom trenutku razbolimo. Onima koji prežive kao nagrada ostaju starost, nemoć i usamljenost.
Na čemu onda treba da baziramo svoj optimizam?
Nemojte razmišljati o onome što nemate, već o onome šta imate, odgovaraju psiholozi. Čovek je toliki proizvođač da proizvodi i svoje potrebe. Institucija šopinga i kreditnih kartica počiva na kratkotrajnim zadovoljstvima koja izazivaju zadovoljenje (lažnih) potreba za (nepotrebnim) stvarima, ali praznina koju pokušavamo da ispunimo konstantnom kupovinom zapravo nije u našem ormanu, već negde duboko u nama.
Martin Selidžmen, američki psiholog i tvorac takozvane pozitivne psihologije, koja se bavi ljudskom srećom i optimizmom, kaže da optimisti nisu otporni na depresiju. Oni se sa njom jednostavno bolje nose od pesimista. Suštinska razlika između optimista i pesimista jeste u tome što prvi veruju da su oni kovači svoje (ne)sreće i da oni sami određuju ono što će im se dogoditi. Srećni ljudi misle da im se dobre stvari dešavaju kao rezultat njihovog truda, a loše – kao rezultat loših okolnosti.
Selidžman je svojim studijama pokazao da optimisti bolje podnose stres od pesimista. Optimizam smanjuje nivo kortizola, hormona koji luči nadbubrežna žlezda u stanju stresa i ima negativan uticaj na naš imunološki sistem. Njegovo istraživanje je pokazalo da studenti sa optimističkim pogledom na svijet rijeđe obolijevaju od prehlada uoči ispitnih rokova.
Optimisti vjeruju da su sami kovači svoje sreće i vode više računa o sebi – redovnije vježbaju, bolje se hrane, urednije spavaju, češće se smiju..
Oni koji žele da budu srećni trebalo bi da se odluče ili za bračnu zajednicu, ili da prihvate neku vjeroispovjesti, ili da zatraže povišicu od šefa, sugeriše jedna studija urađena u Americi.
Prema analizi Istraživačkog centra Pju (Pew), čiji su stručnjaci anketirali više od 3.000 Amerikanaca, proizlazi da su oni koji su u braku, ili pripadaju nekoj vjeri, ili imaju hrabrosti da traže bolju zaradu - zapravo srećniji od usamljenih, nevjernika i siromašnih, prenose agencije.
Najviše anketiranih, jedna polovina, izjasnilo se da su "srećni", jedna trećina je rekla da su "veoma srećni" , a 15 odsto da "nisu srećni", pri čemu su nesrećni kao osnovni razlog navodili - loše zdravlje.
Među "veoma srećnim" je duplo više (43 odsto) onih koji su u braku od usamljenih (24 odsto).
Srećnima se smatraju i oni koji bar jednom nedeljno prisustvuju nekoj vjerskoj službi, njih 43 odsto, dok isto osećanje ima i 26 odsto onih koji nikada ili retko posećuju bogomolje.
Nimalo ne iznenađuje (mada ruši izreku da "novac ne donosi sreću") podatak da u Americi polovina srećnih ima godišnju zaradu od više od 100.000 dolara, dok je samo jedna trećina onih koji zarađuju godišnje ispod 30.000 dolara reklo da se osećaju srećnim.
Ono što je najviše iznenadilo anketare, pokazalo se da kućni ljubimci nimalo ne utiču na to da li će neko biti srećan ili nesrećan. Niti mačke, niti psi ili bilo kakav drugi kućni ljubimac ne čine svoje vlasnike srećnijim od onih koji ih nemaju.
Pojam sreće su proučavali mnogi, prije svih psiholozi, a upravo oni smatraju da sreća nije trenutno ushićenje već je čine ispunjenost i zadovoljstvo koje osjećamo duže.
Psiholozi su došli i do zaključka da sreća ne zavisi od okolnosti u našim životima, već od genetske komponente. Kažu: bez obzira šta se dešava u našim životima, bićemo srećni onoliko koliko je zapisano u našim genima, odnosno 90 odsto ljudi je "prirodno srećno" i zadovoljno svojim životom.
"Većina ljudi je, po sopstvenoj definiciji, zadovoljna svojim životom. I to je dobra stvar. Ali, ukoliko je za nekog karakteristično da je nesrećan, onda za njega emocionalni bol gubi moć da upozori ka eventualnim, bolnijim stanjima", tvrdi psiholog Dejvid Liken iz Velike Britanije, koji je napisao knjigu na ovu temu.
Liken smatra da je sreća "nešto na čemu se može raditi" i poručuje: Ukoliko želite dostići svoj nivo sreće, pokušajte da usvojite navike srećnih ljudi, a pre svega, zaposlite svoj um, a da se ne premorite, odnosno "vežite" um nekim poslom.
Liken ima "recept" sa više "lijekova za sreću":
- Razmišljajte kao optimista. Svi srećni ljudi su optimisti, a optimizam je veština koja se uči. Pesimisti se žale, a optimisti se usredsređuju na riješavanje problema.
- Smiješite se. Ako se smiješite, vaš mozak će automatski misliti da ste srećni.
- Zamišljajte i sanjarite, jer je to način da "prevarite" mozak. Osjećaćete se bolje ako mislite pozitivne misli, jer se na taj način podiže nivo seratonina, hormona sreće.
- Oslobodite se negativne misli, pokušajte da svaku negativnu misao pretvorite u pozitivnu. Negativne misli "truju" organizam i izazivaju promene u mozgu koje mogu, s druge strane, da izazovu depresiju.
- Birajte društvo, izbegavajte onu vrstu ljudi koji "isisavaju" sreću iz vas: one koji se stalno žale i one koji vas stalno kritikuju- takvih se jednostavno otarasite.
Ključ sreće je u malom: radite ono što volite! Što češće jer ćete biti zadovoljniji. Srećniji!
SREĆNIJI SVIJET!
Danas je svijet generalno srećniji, zaključuju u nedavno objavljenom istraživanju naučnici sa Univerziteta Džejkobs u Bremenu i Univerziteta u Mičigenu, koji su od 1981. godine do sada anketirali više od 350.000 ljudi u 90 zemalja kako bi ustanovili koliko su srećni i zadovoljni životom, prenose agencije.
Prema tom istraživanju, kako navodi britanski list „Fajnenšel tajms”, osjećaju sreće i blagostanja prije svega doprinose političke, društvene i individualne slobode, sloboda izbora, demokratija, vladavina prava i društvena tolerancija, dok se prihod po stanovniku nalazi niže na ljestvici razloga osjećanja sreće.
Iz toga proizilazi da je svijet s razlogom srećniji, jer, kako piše „Fajnenšel tajms”, činjenica je da je on danas slobodan – „u većem dijelu svijeta vlada demokratija, prava žena i manjina su generalno priznata, a ljudi, ideje i investicije prelaze granice”.
SREĆA JE DAR
Osjećaj sreće je relativan doživljaj, prisutan je u nama i svuda oko nas, ali često kao "nevidljivi odsjaj". Tajnu života uz osjećaj sreće i ljubavi ne umijemo da definišemo, ono što je najdragocijenije i što nosimo u sebi - ostaje skriveno od našeg pogleda.
Moć vladara ili tiranina naspram robova, znanje genijalca naspram neukog, bogatstvo naspram siromaštva, zdravlje naspram bolesti - ništa nije dovoljno da se osvoji, stvori ili kupi sreća.
Tako je bilo oduvjek, tajne koje vladaju nad čovjekom jesu ono najdragocijenije što postoji u nama i oko nas. Tužna sudbina nekog tiranina ili bogataša naspram sreće jednog siromaha je odraz tajne života, koju čovjek sam treba da otkrije. Neki „računi“ se plaćaju onim što nosimo u sebi, kao svoj unutrašnji dar.
ZAKONITOSTI ŽELJA I PRIVLAČENJE
Psiholozi koji se bave proučavanjem muško-ženskih odnosa u svojim studijama, navode da je svojevrsno unutrašnje zračenje (energija, duh koji postoji) efikasnija "moć" u privlačenju i zavođenju od besprekornih grudi, dugih nogu ili savršenog lica. Plastična hirurgija je u ekspanziji posljednjih godina i žene su generalno u fazi pomame za promjenom svog fizičkog izgleda. Ali, čak ni savršeni izgled nije "tapija" za osjećaj ljubavne ili lične sreće. U potrazi za "ulovom sreće" neće pomoći savršeni izgled i duboki dekolte, novac ili moć, ali ono što zrači iz vas učiniće da se osjećate čarobno gdje god da se nalazite.
Srećnim ljudima lice je nasmijano!
Nesjvesno muškarci se okreću u pravcu žena koje se osmjehuju ili su nasmijane, čak kada ih i ne poznaju. Naravno, isto pravilo važi i za žene u obrnutom smislu.
Prirodan i zdrav osmjeh (kao i smijeh), zatim prisustvo smisla za humorom i zabavom, prije svega ukazuje na pozitivan odnos prema životu. Zlatno pravilo je da osmjeh uvjek dijeluje - kao privlačan magnet. Takodje, melodičan glas ili vesela nota mogu značajno da pomognu u privlačenju, jer ostavljaju osjećaj prijatnosti.
Želja za drugom osobom i to u svakom pogledu, ostvarivanje te želje čini i čovjeka i ženu srećnim.
Ali, odsustvo same želje ili njeno pretjerano izražavanje ukazuje na neki vid poremećaja. To se jasno nazire i osjeća, bez obzira da li je osoba toga svijesna, ili ne. Naravno, uvjek postoje različiti signali i neverbalna komunikacija među ljudima i polovima, te odustvo želje jako odbija okolinu i deluje negativno dok želja deluje kao nevidljive magnetne sile koje privlače, čak kada se ne progovori ni jedna jedina riječ, dovoljan je samo osmeh, pogled, dodir...
|
